Naslovnica
 
NASLOVNICA
NOVOSTI I DOGAĐANJA
UČINAK STAKLENIKA
PROJEKTI
PROPISI
OKVIRNA KONVENCIJA UN-A O PROMJENI KLIME
KYOTSKI PROTOKOL
FLEKSIBILNI MEHANIZMI
PROVEDBA MJERA
MEĐUVLADINO TIJELO ZA KLIMATSKE PROMJENE (IPCC)
INVENTAR STAKLENIČKIH PLINOVA
STRATEGIJA
LIFE
CARDS 2004.
ETS
OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE NISKO-UGLJIČNOG RAZVOJA HRVATSKE (LEDS)
REGISTAR EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
IZVJEŠĆE O EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
EKONOMIČNOST VOZILA
PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA
MEĐUNARODNA SURADNJA
LINKOVI
KONTAKTI
MZOIP



 



/ Okvir za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske (LEDS) / 20.09.2012. - 2. radionica: Poljoprivreda (Ministarstvo poljoprivrede)

20.09.2012. - 2. radionica: Poljoprivreda (Ministarstvo poljoprivrede)

Zapisnik s druge sektorske radionica održane 20. rujna

U Staklenoj dvorani Ministarstva poljoprivrede održana je druga u nizu sektorskih radionica u okviru projekta 'Okvir za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja'. Radionicu je uvodnim govorom otvorila zamjenica ministra poljoprivrede, Snježana Španjol. Zamjenica ministra je u svojem govoru istaknula pad stočarske proizvodnje, izazvane nedostatkom ulaganja u ovu granu poljoprivrede te postavljenim visokim modernim zahtjevima. Upozorila je na slično stanje i u ostalim granama poljoprivrede . Nastavno, uvodni govor je održao pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode, Mario Obrdalj. Istaknuo je prednosti, a ujedno i nužnost održivog planiranja u borbi protiv klimatskih promjena, kao i potrebu za omogućavanjem razvoja ruralnih područja te povećanja konkurentnosti domaće poljoprivrede. Pomoćnik ministra je podsjetio na akcijski  plan EU kojim bi se do 2020. godine udio biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva trebao povećati na 10%, a iz obnovljivih izvora na 20%. Kroz uvodne govore je više puta naglašena potreba za integralnim pristupom u izradi ovakve strategije, kao i nesebična međuresorna suradnja svih ministarstva.
 

Voditeljica Službe za zaštitu klime, ozonskog sloja i mora u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, Višnja Grgasović, u svome izlaganju dala je pregled obaveza RH prema Okvirnoj Konvenciji UN-a i promjeni klime (UNFCCC) i politici EU. Hrvatska će od 1. siječnja 2013. biti punopravni sudionik sustava trgovanja emisijama u EU, a za sektore koji nisu pokriveni ovim sustavom država će imati kvote emisijskih jedinica koje ne smije prekoračiti. Naglasila je da je sektor poljoprivrede jedan od tih sektora. Robert Pasičko iz UNDP-a ukratko je predstavio ciljeve dugoročne Strategije nisko-ugljičnog razvoja do 2050. godine, kao i holistički i 'bottom-up' pristup koji se koristi pri njenoj izradi. Nadalje, Berislav Marković je u svome stručnom izlaganju govorio detaljnije o emisijama stakleničkih plinova iz pojedinih sektora poljoprivrede.
 

Praktični dio radionice, u kojem su sudjelovali svi sudionici, započeo je analizom prednosti, slabosti, prilika i prijetnji (tzv SWOT analiza) za sektor poljoprivrede.

Prepoznate snage sektora poljoprivrede su:
  • prirodni resursi (očuvane poljoprivredne površine, nezagađeno tlo mineralnim gnojivima, raspoloživost vodnih resursa, površina RH u području NATURE 2000)
  • klimatski uvjeti (geo položaj koji omogućuje različite vrste proizvodnje)
  • količina neobrađenog tla (neiskorišteno zemljište, površine pod pašnjacima i livadama, dostatnost količine poljoprivrednog zemljišta)
  • niske emisije iz poljoprivredne proizvodnje (ekonomska kriza, slaba razvijenost poljoprivredne proizvodnje, opadajući broj preživača kao glavnog izvora NH4, povoljna pozicija prije Kyoto pregovora zbog visokih emisija bazne godine)
  • ljudski potencijal (educirani i vrijedni poljoprivrednici, prilagodljivi ljudi, razvijena ekološka svijest, sklonost prema čuvanju tradicionalnih vrijednosti)
  • uspostavljen zakonodavni i institucionalni okvir 

Među brojnim evidentiranim slabostima izdvojeno je:
  • sustav poticaja (neadekvatan u implementaciji, ovisnost poljoprivrednika o poticajima)
  • nema strateške vizije (nedostatak jasne vizije, nejasna pozicija poljoprivrede u ukupnoj strategiji održivog razvitka, loša koordiniranost među odgovornim subjektima, nepostojanje jasnih ciljeva, nedostatak administrativnih mjera potpore)
  • financijska situacija (nedostatak materijalnih sredstava za provedbu mjera zaštite okoliša, slabi financijski potencijal za razvoj, neisplativost proizvodnje za poljoprivrednog proizvođača
  • nedovoljna edukacija (uglavnom starije i needucirano stanovništvo, slaba informiranost, manjak entuzijazma, nedovoljno primjera dobre prakse)
  • korištenje mineralnog gnojiva (neadekvatna primjena goriva, iznadprosječna primjena)
  • sustav praćenja emisija stakleničkih plinova (unaprijediti emisijske faktore koji se koriste u računanju inventara emisija)
  • tržište domaćih proizvoda (plasman i prodaja poljoprivrednih proizvoda, naplata plasiranih i prodanih poljoprivrednih proizvoda)
  • poljoprivredne površine (rascjepkanost poljoprivrednih površina, male i rascjepkane površine koje bi trebalo okrupniti, premale parcele)
  • trend smanjenja poljoprivrednog stanovništva
  • nerazvijena ekološka svijest (neprepoznavanje da poljoprivreda predstavlja okolišni problem)
  • nekorištenje resursa (voda za navodnjavanje)
  • utjecaj energetike na poljoprivredu (izgradnja objekata na fosilna goriva, zadržavanje zastarjelih tehnologija) 

Prilikom analiziranja slabosti, spomenuta je činjenica da smo ulaskom u EU primorani odmah početi primjenjivati određene mjere (u nekim slučajevima i vrlo zahtjevne), za koje smo imali vrlo malo vremena za implementaciju, dok su druge države članice prilikom svog ulaska u EU imale više vremena za pripremu.

Predmet rasprave je bilo i pitanje educiranosti poljoprivrednika, za koje se smatra da nije dovoljno, dok činjenica da stalno dolazi do smanjenja broja poljoprivrednika a ukupna se proizvodnja ne smanjuje, govori suprotno. Primijećene su i druge različite percepcije sudionika oko analiza prednosti i slabosti.

'Što se tiče poticaja, za razdoblje 2014. -2020. biti će dodane nove stavke koje se odnose na 'dobrovoljne' mjere i koje će biti svojevrsna 'nagrada' za poljoprivrednike koji će te mjere prihvatiti, te će im na taj način biti osigurani dodatni poticaji', istaknuo je Željko Herner iz Ministarstva poljoprivrede.
 

Mnogo je prilika prepoznato za razvoj sektora poljoprivrede:
  • razvoj novih tehnologija (mogućnost prilagodbe bez velikih troškova, ulaganje u nove tehnologije koje će smanjiti utjecaj na okoliš)
  • korištenje EU fondova (pred-pristupni fondovi, fondovi ruralnog razvoja, poticaji i mjere za „greening“ kroz npr. poljoprivredne-okolišne mjere)
  • navodnjavanje (smanjiti utjecaj prirodnih nepogoda na proizvodnju)
  • razvoj tržišta i brendiranje (razvoj konkurentskih proizvoda na globalnom tržištu, brendiranje autohtonih proizvoda, brendiranje čiste zemlje i zdrave hrane, marketing i bolja prodaja proizvoda)
  • sinergija poljoprivrede i turizma (proizvodnja organske hrane i plasman kroz turizam)
  • ruralni razvoj (promjena strukture poljoprivrednog stanovništva, zapošljavanje, razvijanje stočarstva)
  • eko poljoprivreda (razvoj ekološke i održive poljoprivrede, faktor prepoznatljivosti unutar EU)
  • primjena načela dobre prakse (izrade dugoročne i primjenjive strategije održivog razvoja, cross-compliance, integralni pristup)
  • promocija manje potrošnje mlijeka i mesa, mogućnost iskorištavanja pojedinih izvora onečišćenja kao što je bioplin, gospodarenje stajskim gnojem – bioplinska postrojenja, udruživanje (zadruge) za ekološku hranu
Prepoznate prijetnje razvoju sektora poljoprivrede su:
  • otpor promjenama (slaba educiranost proizvođača i kupaca, otpor pri usvajanju novih praksi, promjena u načinu razmišljanja)
  • financijski kapital (nedostatak financijskih sredstava za provođenja reformi i mjera, skupa cijena tehnologije za iskorištavanje emisija stakleničkih plinova)
  • (ne)provođenje mjera (inertni sustav poljoprivrede, nedovoljna upornost)
  • smanjenje poljoprivredne proizvodnje (smanjenje proizvodnje hrane)
  • povećanje korištenja mineralnih gnojiva
  • ekonomski interesi iznad ekoloških (multinacionalne kampanje kojima nije u interesu razvoj poljoprivrede u RH)
  • nedostatak suradnje i jednodimenzionalni pristup u kreiranju strateških ciljeva (nedovoljna suradnja nadležnih tijela, nekoordiniranost uključenih subjekata)
  • neinformiranost i nerazumijevanje (inzistiranje da poljoprivreda nije ni problem niti rješenje)
  • problemi socio-gospodarskog tipa (depopulacija u ruralnim područjima, nedovoljni ljudski resursi, staro stanovništvo)
  • neprilagođenost tržištu (uvoz jeftinije hrane manje kvalitete)

Za razliku od SWOT analize, pri definiranju vizije u zamišljenoj 2050. godini, sudionici su poprilično složni i ujedinjeni, pa su njihova razmišljanja koncentirana na sljedećim porukama:
  • održivo gospodarenje poljoprivrednim područjima (primjena novih tehnologija, orijentacija na organsku proizvodnju, zadovoljan poljoprivrednik i kupac)
  • ekološka proizvodnja (razvoj ruralnih krajeva, povratak mladog stanovništva, uspostavljanje biološke ravnoteže, brendiranje Hrvatske kao regionalnog lidera u eko proizvodnji)
  • implementacija mjera (smanjeno korištenje mineralnih gnojiva, uvođenje zelenog poreza na mineralna gnojiva, adekvatno zbrinjavanje i korištenje bio plina, unaprijeđen sustav gospodarenja stajskim gnojivom, plaćanje poreza na osnovu ugljika u tlu, a ne same poljoprivredne proizvodnje)
  • integralni pristup razvoju poljoprivrede (sukladno politici EU, poštivanje svih poljoprivrednih mjera u skladu s parametrima održivog razvoja)
  • samoodrživost (postizanje stupnja samoodrživosti i konkurentnosti, samoodrživost u proizvodnji hrane, razvijanje sektora uz poštivanje mjera zaštite okoliša)

Vodeći stručnjak na projektu, Vladimir Jelavić, se osvrnuo na post-Kyotsko razdoblje koje slijedi nakon 2012. godine. Dok su do 2020. godine stvari prilično definirane i ciljevi poznati, nakon te godine još ne postoji obvezujućih ciljeva za države EU. Europska komisija je izradila Plan za preobrazbu Europske unije u konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika do 2050. godine koji poziva države na smanjenje emisija u rasponu 80-95%. Za sektor poljoprivrede predviđeno je smanjenje emisija u rasponu 42-49%.

Ben Bartle iz UNDP-a, je predstavio međunarodna iskustva s mehanizmima za provođenje mjera i politika za smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Sudionicima je tada predložena lista s 10 agregiranih skupova mjera, koju su oni nadopunili sa još tri mjere, nakon čega je krenulo ocjenjivanje tih istih mjera.

Bolja od ostalih su prepoznata sljedeća područja i skupovi mjera:
  • M3 Smanjenje emisije pri gospodarenju mineralnim gnojivima (N2O)
  • M4 Sprječavanje ispiranja dušika iz tla (N2O)
  • M7 Korištenje biljnih ostataka za energetske potrebe (CH4, CO2)
  • M9 Povećanje zalihe ugljika na površinama pod usjevima (CO2)
  • M11 Integralna mjera boljeg gospodarenja s ciljem smanjenja emisija GHG plinova

Evaluacijski upitnik na kraju radionice je pokazao da je većina sudionika zadovoljna (63%) ili relativno zadovoljna (37%) organizacijom radionice. Svi elementi radionice su pozitivno ocijenjeni i to je najljepša pozivnica drugim sudionicama da se prijave za nadolazeće radionice.

Coming together is a beginning, staying together is a progress, and working together is a success (Henry Ford).
 

 


 





Print

 ENGLISH

 


Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost






 
 
© Globaldizajn