Naslovnica
 
NASLOVNICA
NOVOSTI I DOGAĐANJA
UČINAK STAKLENIKA
Više o stakleničkim plinovima
Više o učinku staklenika
PROJEKTI
PROPISI
OKVIRNA KONVENCIJA UN-A O PROMJENI KLIME
KYOTSKI PROTOKOL
FLEKSIBILNI MEHANIZMI
PROVEDBA MJERA
MEĐUVLADINO TIJELO ZA KLIMATSKE PROMJENE (IPCC)
INVENTAR STAKLENIČKIH PLINOVA
STRATEGIJA
LIFE
CARDS 2004.
ETS
OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE NISKO-UGLJIČNOG RAZVOJA HRVATSKE (LEDS)
REGISTAR EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
IZVJEŠĆE O EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
EKONOMIČNOST VOZILA
PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA
MEĐUNARODNA SURADNJA
LINKOVI
KONTAKTI
MZOIP



 



/ Učinak staklenika

Učinak staklenika

  Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30°C stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.
  Sunce zagrijava površinu Zemlje.
Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70% sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva 'učinak staklenika'.
 
  Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan (CH4) i didušik oksid (N2O). Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 °C.

Nakon industrijske revolucije, prvenstveno zbog sve veće uporabe fosilnih goriva, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi stalno raste. Sljedeća slika prikazuje globalnu koncentraciju CO2 u razdoblju od 1870. do 2000. godine.



Na temelju analize ledenog pokrova na Antarktiku, ustanovljeno je da postoji korelacija između globalne temperature i koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi. Te promjene, unatrag 400.000 godina, prikazuje sljedeća slika.



Trend porasta prosječne temperature Zemljine površine posebno je izražen promatra li se razdoblje pojačane uporabe fosilnih goriva. Sljedeća slika prikazuje promjene prosječne temperature u razdoblju od 1870. do 2000. godine.




Glavni izvori stakleničkih plinova su:
  • izgaranje fosilnih goriva,
  • industrijski procesi,
  • odlaganje otpada,
  • sječa šuma,
  • poljoprivredna proizvodnja i
  • stočarstvo.


Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su:
  • korištenje obnovljivih izvora energije,
  • povećanje energetske učinkovitosti,
  • energetsko korištenje otpada,
  • promjena tehnologija u industriji,
  • razvrstavanje otpada,
  • izolacija zgrada,
  • korištenje javnog prijevoza,
  • korištenje automobila koji troše manje goriva i
  • pošumljavanje.


 





Print

 ENGLISH

 


Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost






 
 
© Globaldizajn